Čovjek, čarobnjak, opsjenar, živi svoje iluzije, svoje apsurde sanja, čovjek to čudesno zrcalo svijeta dotaknut Sofijinim snom protkan krvotokom boga diše ritam i živi pokret tek probuđenog svijeta u kojem njegova duša eonima luta. To najfinije tkanje, tvar svemira utkana u srce veze još uvijek srebrenu čipku života s ljubavnom niti nedosanjanog sna.
Samstag, 6. Februar 2010
Srž svih noći
Kada ti se nekada u besanim noćima pričini da čuješ šum tihe mjesečine, znaj ne korača mjesečina oko tvoga srca to ja lutam plavim stazama tvojih snova i tražim onaj dio mene koji ti voliš u meni onaj dio mene koji mogu osjetiti samo dok lutam usnula tvojim besanim noćima. Zbog toga dragi moj pjesniče kada koračajući cestom kroz mrtvo, svijetlo podne zastaneš, zaustavljen krikom neke čudne ptice vjeruj mi to nije ptica koja umire pjevajući, to je uzvik mog srca s blizih obala snova, to je uzdah moje treperave srećeto sam samo ja.A kada u sutonu primjetiš sjenku i pomisliš da netko drugi stoji na obali ljubičaste tmine vjeruj mi to ja koračam uspomenama uspravna i sretna, vjeruj mi to sam jaona koju ti voliš u meni, ona koja tebe voli u tebi. Želja se kao biseri prosipa snom, sve noći bez snova se sjediniše u tu jednu jedinu noć, sjediniše se u san mog života, postadoše srž svih noći.
U čemu je stvar? Smješili se Mona Lisa ili ne? Ta poznata renesansna slika pomaže istraživačima mozga pri rješavanju i objašnjavanju fenomena spoznaje osjećaja koji se ocrtavaju na mimici ljudskih lica. Promatram sliku i čini mi se da je osmjeh tu, a onda ga odjednom u sljedećem trenu više nema. Izgleda mi kao da se petstogodišnja dama umorila. Promatram njene oči i čini mi se da u njenom pogledu osjećam ironiju ili je to možda neka skrivena, zla misao. Da li je ona tužna ili prestrašena? Možda suosjeća sa uzbuđenjima njenih promatrača. Činjenica da nam izraz lica neke osobe odaje njene osjećaje je navela povjesničare umjetnosti da pokušaju otkriti tajnu tog pestogodišnjeg osmjeha. Danas se tom zagonetkom bave i psiholozi i neuroznanstvenici. Oni zajedno pokušavaju u vrevi iskrenja miliona moždanih ćelija otkriti razlog zašto utisak koji ona ostavlja na promatrača varira između veseo i tužan. S druge strane pokušavaju pronaći odgovor na pitanje koje su promjene na licu pokazatelji nastajanja različitih osjećaja. Signalizira li položaj i oblik usana dobro i loše raspoloženje? Koju ulogu u izrazu lica imaju oči?
Mozak i univerzum njegovog utjelovljenog uma
Smjestivši se na samom vrhu našeg tijela unutar kostiju lubanje, mozak, svojim besprijekornim radom sudjeluje pri nastajanju naših misli, usmjerava naše osjećaje, stvara našu svjesnu spoznaju stvarnosti, oblikujući naš utjelovljeni um. Smatraju ga najkompliciranijim sustavom univerzuma. Ta tvrdnja, jasno, godi mom egu i mojoj samosvijesti, ali kao što univerzum svojim pokretom priča svoje priče i ne odaje sve svoje tajne, tako mi moj mozak mislima poručuje da do sada nitko nije uspio do kraja razjasniti, tajnom obavijeno, njegovo djelovanje. Priča koju mi mozak priča slična je bajki koja još uvijek nema završetka. To je priča o evoluciji čovjeka, kojoj je mozak svojim razvojem promjenio tijek. Osjećajući se dobro u čovjekovom tijelu, za uzvrat mu je podario svjesnu spoznaju i mogućnost izražavanja i opisivanja svjesno spoznatih činjenica. U tom vremenu je mozak naših davnih predaka, počeo spoznavati, ponavljati i pamtiti podražaje, predavati ih umu koji ih je obrađivao i vraćao u mozak kao nove podatke. Pohranjujući te podatke mozak je postao sam izvorom novih informacija. S vremenom to više nisu bili samo fiziološko, biološkokemijski procesi nego su se u moždanim ćelijama počeli odvijati dinamički procesi povezivanja različitih utisaka koji su, kao bljesak svijetlosne energije, stizali u njega.. Te iskrice su proizvodile novu energiju, jedinu energiju koja je brža od svjetlosne, čovjekovu misao.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen