Montag, 1. März 2010

Pater eius est sol.....


Pater eius est sol, mater eius est luna, tako počinje Tabula smaragdina. Sunce i Mjesec su roditelji evolucije, zemlje i vode, svjetla i topline. Danas često zaboravljamo sjedinjenje Lune i Helija, zaboravljamo to čudesno alkemijsko vjenčanje iz kojeg se rodio svijet i pričinja nam se da je svijet bezdušna mašina kojom je čovjek samo racionalno upravlja. Čudesan svijet stvaralaštva, svijet tajnovitih snaga je postao san koji se susreće u vječnim melodijama i u pjesmama.
Čovjek, čarobnjak, opsjenar, živi svoje iluzije, svoje apsurde sanja, čovjek to čudesno zrcalo svijeta dotaknut Sofijinim snom protkan krvotokom boga diše ritam i živi pokret tek probuđenog svijeta u kojem njegova duša eonima luta. To najfinije tkanje, tvar svemira utkana u srce veze još uvijek zlaćanu čipku života s ljubavljnom niti nedosanjanog sna.
Gdje počinje to veliko klupko iz kojeg, kao pahuljice snijega između niti dnevne svijetlosti,
izrastaju čvorovi sudbine, i kao nestašna djeca traže srce tog tvorca čudesnog sna.
Tko zna kuda nas nosi svileno tkanje, satkano tisućama čvorova sreće i tuge, ljepote i boli,
oplakano i opjevano. Tko zna kada i kako će svršiti čarobni let kroz eone, u kojem vremenu ćemo prestati tražiti put u blještavom krajoliku vječnoga božjega sna.
Hermetičari, nasljednici ideja Hermesa Trismegista, od Platona, preko Pika de Mirandole do Ficina, vjerovali su da je svjetlost božanski krvotok, a njihovi nasljednici, srednjovekovni alkemičari Paracelzus i Agripa od Netelshajma ili kasnije Mesmer i Kircher izvodili su prve eksperimente prilikom kojih su iskrile nove iskre i rađao se elektricitet. Benjamin Franklin, Luigi Galvani i grof Aleksandro Volta, pioniri otkrivanja i obuzdavanja famozne božanske energije, pretvoriše božju krv u nama u dohvatljivu svijetlost koja nam govori o ljubavi.

1 Kommentar:

Aurelia hat gesagt…

mnogo lijep tekst.