Čuvarica snova.

Ovo je drevna legenda, legenda o mreži ispletenoj majčinom ljubavi, o mreži koja je lovila snove, legenda o snovolovki, čuvarici dječjih snova.
Mnogo godina prije nego je došao bijeli čovjek, u jednom selu plemena Cheyenna živjela je djevojčica po imenu Mali Oblačić. Majka Malenog Oblačića se zvala Posljednji Večernji Dah. Jednog jutra uplašena djevojčica ispiča majci svoj san:
"Kada se spusti noć, često dolazi jedna gladna crna ptica. Kljucanjem mi kida komadiće tijela i jede me dok ne dođeš ti, lagana poput vjetra, otjeraš je od mene."
Majka s ljubavlju pomilova djevojčicu i šapnu:
"To što ti se pričinja da vidiš kada padne tama to su samo snovi, a crna ptica koja dolazi nije ništa drugo negoli sjenka tvoje duše koja te želi upozoriti na nešto, možda te želi obraniti od nečega."
Mali Oblačić još uvijek prestrašena prizna: "Mene je strah te tamne sjenke, želim vidjeti samo bijele sjene, one su sigurno dobre"
Majka osjeti djevojčicin strah i poželi je spasiti od noćnih mora. Isplela je mrežu za hvatanje snova u oceanu noći i šapnula u nju magične riječi:
"Lovi samo samo dobre snove, one koji će pomoći mojoj djevojčici da izraste u ženu zdrava duha, a one zle, beznačajne, nevaljale puštaj da se utope u oceanu noći"
Tada je objesila mrežu iznad djevojčicinog kreveta i rekla:
"Od sada ćeš vidjeti samo bijele sjenke, sanjati samo lijepe snove. Ovo je čuvarica tvojih snova"
Mali Oblačić je od toga dana sanjala samo lijepe snove.
Posljednji Večernji Dah je kasnije izradila mnoge snovolovke i vješala ih iznad dječjih krevetića u selu Cheyenna. Kako su djeca odrastala ukrašavala su svoje snovolovke sa raznim predmetima njihovih najdražih snova, te je magična moć čarobne mreže rasla zajedno sa njima. Svaki Cheyenn je čuvao svoju snovolovku kroz cijeli život, kao sveti predmet, nositelja snage i mudrosti.
Još uvijek kad se rodi dijete, indijanci iz plemena Cheyenna izrađuju jednu snovolovku te je vješaju iznad krevetića. Iz savitljivg bambusa izrade krug kao simbol univerzuma, a iznutra isprepletu mrežu nitima u obliku paučine i ukrase je biserima i šapnu joj magične riječi koje je izgovorila Posljednji večernji dah.
Čuvarica snova hvata sve snove koje dijete sanja, dobre propušata u usnulu dušu i takvi snovi se ostvaruju. Ako se u snovolovku ulove noćne more ona ih odbacuje na pero otpalo iz krila nebeskih ptica koje ih odnosi daleko, daleko, da nestanu u oblacima.

U dubini sna duša sanja nemirom
san iskri sve srcem ispisane riječi,
misao luta mojim malim svemirom,
milovanjem svojim me smiruje i liječi.

Duša stoji na obroncima maloga neba
u zvjezdama uživa, broji treptaje svoje
osluškuje šapat nemira, demone vreba
pušta sretne titraje da se u snovima roje.


Kada u svilu sna naiđe demonsko biće,
kada tuga zatreperi na mliječnoj stazi,
kada suze poteku iz neispričane priče
tada nježnim zagrljajem srce pomazi.


Unutarnjim svemirom tad sreća poteče
suze pretvara u blještavi, svjetlosni slap,
sve nesreće duša svojim šapatom niječe,
pretvara u dragocjenu iskru, bisernu kap.


Budi se sjećanje, u sliku se pretače,
duša srce svjetlošću sna ljubi i grli,
tkivom sreće strah u mir presvlače,
sneno biće sanjajući u svitanje hrli.


Ogrnuta snovolovkom, osjećam tihi mir
uranjam u poeziju sna, stihom izrečenu
u šumeću rijeku, nježnih uzbuđenja vir
u nebesku spiralu zlatom optočenu.


Budim se sretna u mom malom svemiru,
duša i srce poeziju mojih snoviđenja pišu
stih duševnog mira, satkan u srca nemiru
pjesmom o životu oni u dubini mene dišu.

http://velika-gala-predstava.blogspot.com/2007/06/velika-gala-predstava.html